Banka Hrane

Topao dom i lijekovi je sve što njima treba

Teško je živjeti u samoći. Još je teže znati da si sam pored toliko ljudi koji te okružuju. Fatima Ličina, starica porijeklom iz Petnjice, igrom slučaja i spletkarenjem komšija kako sama kaže je prognata sa svog imanja nakon muževe smrti. Od tog dana, sa svojim sinom Serminom Ličinom (37), seli se od kuće do kuće, od smješaja do smještaja. Njeno trenutno boravište je u Bijelom Polju, sporedna ulica naspram Lovćen osiguranja, do kuće u kojoj stanuje silazi se pored perionice auta. I iz ove kuće prijeti im iseljenje zbog neplaćene kirije i računa za struju. Fatima, starica sa plućnom bolešću, bori se za opstanak kako sebe, tako i svoga sina Sermina, koji je nervni bolesnik i svakodnevno pije terapiju. "Dio terapije dobijamo preko recepata, dio se mora kupiti. Pored toga, potreban je novac za hranu, a računi za struju i kiriju ostaju neplaćeni" ističe Fatima. Serminu (37), tokom komunikacije sa našim volonterima, podrhtavalo je čitavo tijelo, a njegova majka kaže da je to svakodnevica. Organizacija "Hilal" iz Bijelog Polja im je u oktobru uručila pomoć u obliku hrane i lijekova , a pomogli smo i mi iz "Banka hrane" sa hranom i higijenskim sredstvima. Ali to nije dovoljno...

Read more...

Beskućnica Tatjana Raičević apeuje za pomoć nadležnih institucija

Boluje od leukemije, a spava u parku.

Živim od paštete i jogurta, ako imam da ih kupim, priča Raičević Ukoliko možete pomoći na bilo koji način kontakt Tatjane možete dobiti u inboxu. Tatjana Raičević kaže da samo jedan lijek koji bi trebalo da uzima košta 106 eura i da ga ne kupuje jer nema novca Raičević navodi da je uzalud pomoć tražila od predsjednika države Filipa Vujanovića, premijera Mila Đukanovića, kao i Ministarstva rada i socijalnog staranja. Muka za mukom, nevolja za nevoljom, tako svoj život opisuje četrdesetogodišnja beskućnica Tatjana Raičević iz Podgorice. Ona je oboljela od leuke-mije, a već više od godinu spava na klupama u podgoričkim parkovima, a kada je hladno u ulazima zgrada.

– Majka mi je umrla prije više od godinu, a oca nemam već 20 godina. Dok je majka bila živa živjele smo kao podstanari, plaćale smo sobicu, sad ot-kad nje nema, ja nemam nikakav prihod i prinuđena sam da idem od ulaza do ulaza. To što može stati u jedan ranac sve je što imam. Svaki dan idem u Klinički centar po terapiju, jer bolujem od leukemije, pa zato uglavnom boravim u dijelu grada Preko Morače. Svaka muka je na mene, više sam suza prolila u poslednjih godinu nego što imam kose na glavi – požalila se Raičevićeva.

Ona navodi da bi rado radila kada bi bila u stanju, ali nije radno sposobna.

Read more...

Život u nekadašnjoj štali

Porodica Roberta Ilića živi u jako teškim uslovima u Petijevićima, selu koje je od Herceg Novog udaljeno 13-14 km .

Iako veoma skromno u kući im je sve uredno i čisto . Imaju predivnu djecu. Žive u kući koja je nekada bila štala . Robert je jedno vrijeme na Ugovor o djelu radio u Brodogradilištu Bijela. Uspio je da uštedi i kupi 2009.godine napuštenu štalu i zemlju u selu. Štalu su prilagodili životu i boravku u njoj. Sada u njoj imaju struju, vodu i sanitarni čvor. Ipak nemaju kupatilo pa fiziološke potrebe moraju obavljati u prirodi. Za opremu kupatila imaju skoro sve sem bojlera i pločica, ali nemaju prostoriju za to. Tuširaju se u tuš kabini koja je instalirana u radionici. Tu je i veš mašina koja je dotrajala. Robert je vrijedan i želi da jednog dana sve to uredi. Radi povremeno za dnevnicu kada god mu se pruži prilika. Hiltijom je sam lomio kamen oko kuće da napravi stazu i prilaz. Alat mu je sada pokvaren i dotrajao nada se da bi dobri ljudi ili društveno odgovorne kompanije mu mogli pomoći da nabavi novi. Robert ima 42 godine i sa suprugom Ljeposavom Duronjić ima 3 sina. Miroslava od 14.5 godina , Maria od 11.5 i Daria od 5 godina. Ranije su živjeli u Kopru . Početkom rata prešli su u Bosnu , odakle su se doselili u Crni Goru. Porodica Ilić je dobila paket sa namirnicama i higijenskim sredstvima od Banke hrane , ali to nije dovoljno...

Read more...

Veća pomoć neophodna

Živi sam, bez struje i grijanja

Šezdesetsedmogodišnji Tripko Bojović iz Nikšića živi sam u naselju Dragova Luka, u porodičnoj kući u kojoj nema nikakvih uslova. Struja mu je, zbog duga od oko 700 eura, isključena prije godinu dana, nema šporet na drva, a pokušava da se prehrani od materijalnog obezbjeđenja porodice koje iznosi oko 64 eura mjesečno. U godinama, kako je kazao, kada je i zdravlje oslabilo, ne obraća se nikome za pomoć, jer ne želi da bilo kome bude teret. O tome u kakvim uslovima obitava Bojovićeve komšije su obavijestile Banku hranu koja je uručila paket sa osnovnim namirnicama i sredstvima za higijenu. - Komšije su mi predobre, uvijek me pozovu da se ugrijem kod njih, a jedan i svako jutro na kafu. Nisam navikao da ovako živim, ali su me životne okolnosti dovele u ovu situaciju.

Roditelji su umrli, kao i jedna sestra koja je živjela na Žabljaku, a ja bez obzira što mi je teško, ne želim rođacima da smetam jer sam neupotrebljiv da bilo šta radim i bio bih dosadan i na teretu - ispričao je Bojović.

Read more...