Apel za usluge
Lista namirnica
Apel za sponzorstvo
Apel za donacije
Akcije
Urgentno potrebna pomoć
Porodica Nikolice Martinovica iz Stare Varoši u Podgorici živi u veoma teškim uslovima.
Banka hrane CG je ponijela hranu i hig.sredstva ali ovoj porodici je potrebna šira pomoć , svih nas. Nikolica je 1991.god dobio poziv za vojsku.Nakon 3 mjeseca je počeo rat u Hrvatskoj i upučen je na Dubrovačko ratište. Tamo je proveo godinu dana , bio je i ranjen. ojni rok su mu pridužavali tako da ga je odslužio ukupno 18.mjeseci. Nakon završetka radio je pri vojsci godinu dana.Došlo je do reforme i ostao je bez posla. Uspio je da radi u IMPEK- u u pekari godinu dana i neko vrijeme kao taxi vozač. Na žalost loše zdravlje , visok šečer 25, 26 ,kao i visok pritisak doveo je do toga da su ga na nosilima vodili u bolnicu. Da radi , nije sposoban - zdravlje mu ne dozvoljava.Nalazi se na evidenciji biroa rada. Supruga Ivana je takodje na birou rada. Boluje od astme. Život do sada je provela gajeći tri kćerke Žanu (14 god), Nikolinu ( 12 ) i Mašu od 5 godina bez kupatila u staroj oronuloj kućici , naslijedjenoj od svekra.
Život u izuzetno lošim uslovima
Fadil Rujović sa suprugom Tanjom i petoro djece živi u trošnoj baraci u veoma lošim uslovima u Podgoričlom naselju Konik ( Vrela bb ) .
Baraka u kojoj žive je napravljena od polovnih dasaka , iverice , kartona i folije .Vjetar prolazi kroz šupljine kojih ima puno kao i kiša. Bube ,miševe a ponekad i zmije je moguće vidjeti u domu porodice Rujović. Na prizorima su ćebad kako bi ih koliko toliko zaštitili od hladnoće. Sin Alen ima 5 godina i sledeče godine bi trebao poči u školu.Roditelji se pitaju kako ga spremiti u školu ? Fabricio ima 4 godine, Anita 2 , Suad 1 a Senad 3 mjeseca. Djeca su gola, bosa , prehladjena...
Nemaju kupatilo , već kada je toplo vrijeme zagriju vodu na starom šporetu na drva i kupaju se napolju. Drva skupljaju i šumi i parku. Porodica živi od 180 eura koliko iznisi materijalno obezbjedjenje porodice i dječiji dodatak. Zahvalni su na četiri obroka koja dobijaju od Narodne kuhinje. Fadil kaže da bi radio bilo koji posao , da ne bira ali posla nema , na žalost. Nalazi se na evidenciji biroa za zapošljavanje. Da bi porodica preživjela Fadil obilazi kante za otpad i skuplja ono što ljude odbace...
Samohranoj majci Branki Kontić uručena pomoć
Humanost vraća vjeru
Četrdesetšestogodišnja Branai Kontić iz Podgorice izdržava dvoje djece u veoma teškim uslovima. -Hvala Banci hrane . Ova pomoć će nam dobro doći da prebrodimo jedan period. Nadam se da će biti još humanih ljudi, spremnih da pomognu – kazala je Kontić primajući paket osnovnih životnih namirnica i higijenskih sredstava. Kontićevi žive u kući Brankine majke, a pored finansijskih, bore se i sa zdravstvenim problemima.
– Živimo kod majke, ja i sin imamo zdravstvenih problema. Živimo od penzije koja iznosi svega 120 eura. Sa tako malim primanjima veoma je teško sastaviti kraj sa krajem u današnjoj situaciji. Svuda je teško...
Topao dom i lijekovi je sve što njima treba
Teško je živjeti u samoći. Još je teže znati da si sam pored toliko ljudi koji te okružuju. Fatima Ličina, starica porijeklom iz Petnjice, igrom slučaja i spletkarenjem komšija kako sama kaže je prognata sa svog imanja nakon muževe smrti. Od tog dana, sa svojim sinom Serminom Ličinom (37), seli se od kuće do kuće, od smješaja do smještaja. Njeno trenutno boravište je u Bijelom Polju, sporedna ulica naspram Lovćen osiguranja, do kuće u kojoj stanuje silazi se pored perionice auta. I iz ove kuće prijeti im iseljenje zbog neplaćene kirije i računa za struju. Fatima, starica sa plućnom bolešću, bori se za opstanak kako sebe, tako i svoga sina Sermina, koji je nervni bolesnik i svakodnevno pije terapiju. "Dio terapije dobijamo preko recepata, dio se mora kupiti. Pored toga, potreban je novac za hranu, a računi za struju i kiriju ostaju neplaćeni" ističe Fatima. Serminu (37), tokom komunikacije sa našim volonterima, podrhtavalo je čitavo tijelo, a njegova majka kaže da je to svakodnevica. Organizacija "Hilal" iz Bijelog Polja im je u oktobru uručila pomoć u obliku hrane i lijekova , a pomogli smo i mi iz "Banka hrane" sa hranom i higijenskim sredstvima. Ali to nije dovoljno...
Beskućnica Tatjana Raičević apeuje za pomoć nadležnih institucija
Boluje od leukemije, a spava u parku.
Živim od paštete i jogurta, ako imam da ih kupim, priča Raičević Ukoliko možete pomoći na bilo koji način kontakt Tatjane možete dobiti u inboxu. Tatjana Raičević kaže da samo jedan lijek koji bi trebalo da uzima košta 106 eura i da ga ne kupuje jer nema novca Raičević navodi da je uzalud pomoć tražila od predsjednika države Filipa Vujanovića, premijera Mila Đukanovića, kao i Ministarstva rada i socijalnog staranja. Muka za mukom, nevolja za nevoljom, tako svoj život opisuje četrdesetogodišnja beskućnica Tatjana Raičević iz Podgorice. Ona je oboljela od leuke-mije, a već više od godinu spava na klupama u podgoričkim parkovima, a kada je hladno u ulazima zgrada.
– Majka mi je umrla prije više od godinu, a oca nemam već 20 godina. Dok je majka bila živa živjele smo kao podstanari, plaćale smo sobicu, sad ot-kad nje nema, ja nemam nikakav prihod i prinuđena sam da idem od ulaza do ulaza. To što može stati u jedan ranac sve je što imam. Svaki dan idem u Klinički centar po terapiju, jer bolujem od leukemije, pa zato uglavnom boravim u dijelu grada Preko Morače. Svaka muka je na mene, više sam suza prolila u poslednjih godinu nego što imam kose na glavi – požalila se Raičevićeva.
Ona navodi da bi rado radila kada bi bila u stanju, ali nije radno sposobna.
More Articles...
Page 15 of 145
