Apel za usluge
Lista namirnica
Apel za sponzorstvo
Apel za donacije
Akcije
Sedmočlanoj porodici Širibane Šakoli uručen paket Banka hrane
Od milostinje hrani djecu i unuke
Dali su nam krov nad glavom, ali je moja borba za egzistenciju nastavljena. Imam dokumenta, ali su mi iz Centra za socijalni rad rekli da, ipak nemam pravo na materijalno obezbjeđenje porodice. Nijesam se bunila, ni ne znam kako da se takvoj odluci usprotivim – ispričala je-Šesdesetogodišnja Širibana Šakoli, iz Nikšića, iako odavno oboljela od srčane astme primorana je da radi različite fizičke poslove kako bi djeci u unukama obezbijedila hranu. Ona je ispričala da je Nikšićani dobro znaju, jer godinama preživljava od njihove milostinje. Živi sa tri sina i kćerkom koja ima dvoje maloljetne djece. – Davno sam sa Kosova izbjegla u Nikšić i od tada svaki dan mi je isti. Borim se za svaki cent kako bi kući donijela hljeb. Sa paketom sa osnovnim životnim namirnicama ste me obradovali i puno vam hvala, barem u narednom periodu neću morati po ovako lošem vremenu da prosim po ulici – kazala je Šakoli.
Lošu sudbinu niko ne sanja
Primam penziju od 280 eura, ali teške životne okolnosti učinile su da i pored toga nemam da se prehranim. Ni u snu nijesam mogla zamisliti da će me nemaština zadesiti...
Banka hrane je uručila paket namirnica i higijene sedamdesetsedmogodišnjoj Jeleni Bošković iz Podgorice. Ova penzionerka jedva sastavlja kraj sa krajem, tako da joj je svaka vrsta pomoći više nego dobro došla. Da nikada nije mogla ni zamisliti da će je ovakva surova sudbina zadesiti priča u razgovoru sa nama. - Primam penziju koja iznosi 280 eura.
Međutim, muka mi je i da kažem, ali, teške životne okolnosti učinile su da i pored tog iznosa nemam da se prehranim tokom mjeseca. Da mi je neko nekada rekao da ću ovakvu sudbinu dočekati ne bih mu povjerovala. Ni u snu je nijesam mogla zamisliti. Dugujem dažbine i po nekoliko mjeseci, mučim se kao i svi, što mi veoma teško pada. Preživljavam nekako jer mi Crkva pomaže. Na hrani sam u narodnoj kuhinji pri Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici – kazala je Bošković pričajući svoju tešku priču u nadi da će naići na razumijevanje.
Đedu Petru je potrebna hrana
Starac od 78 godina svakodnevno ide iz svog stana u Podgorici u drugi dio grada kako bi , da ga ne vide prijatelji i komšije iz kontejnera uzimao nešto od hrane koju ljudi ostave.
On kaže da nema načina na drugačije dodje do namirnica. Petar G. je imao tri moždana udara i živi sa suprugom od 170 eura invalidske penzije .Kaže da polovinu tog iznosa daje za struju a ostatak sa ljekove za sebe i suprugu. Svi koji mogu i žele da donacijom hrane pomognu ovaj bračmi par mogu dobiti adresu na kojoj žive u inboxu.
Pomagati je lako , pomozimo !
Bol koja razara
Majki Danijeli je neophodna naša pomoć
Život samohranih majki u Crnoj Gori nije lak.Problemi koji su bili u braku žive još uvijek , razvod sam po sebi je stres , novi početak najčešće u podstanarskom stanu , samostalno podizanje djece, finasijski problemi...
Život samohrane majke Danijele Radonjić je pun patnje. Muž je napustio dom i otišao . Ostala je sama sa djecom bez podrške i pomoći. Dvoje starije djece, Nemanja i Vasilije su kod roditelja bivšeg muža , mimo njene volje . Ona se nada da će , uz pomoč advokata koji joj je dodijelio Centar za socijalni rad , dobiti svoju djecu i da će svi živjeti zajedno.Otac ne pokazuje interesovanje za djecu, kaže ona. Sanja dan kada će svi biti zajedno , kroz suze kaže Danijela. Svaki dan je borba....
Stalno seljenje iz stana u stan u potrazi za povoljnijim smještajem. Život sa 160 eura socijalne pomoći nije lak. Samo djeca joj daju nadu da će problemi kad tad proći i da će sve biti dobro. Danijela sada živi sa troje mladje djece na Malom brdu u podstanarskom namještenom stanu, jer nema.svijih stvari , koji plača 120 eura. Stan se sastoji od male sobe u kojoj je i kuhinja i spavaće sobe sa kupatilom.Za struju i vodu plaća oko 40 eura tako da ne ostane ni malo novca za hranu i ostale potrebe. Dobijaju obrok od Narodne kuhinje pri Hramu koji im pomažu i da jednogodišnja Marija ima svakodnevno mlijeko. " Pomognu mi i sa kantom sira i ostalim namirnicama koliko imaju na raspolaganju ...
Pjesnik Bećo Došljak izašao iz mraka
Vremena su teška za sanjare a pjesnik po logici stvari mora biti sanjar, dječiji pjesnik posebno. Slobodan Došljak Bećo napisao je preko stotinu knjiga poezije za najmlađe i doživio da godinama godini sa šezdesetak eura socijale. I da godinama živi u mraku.
A onda se čulo za Bećove muke.
Slobodan Došljak Bećo je svoj životni i radni vijek vezao za Podgorici i jedno od njenih kultnih naselja, Zabjelo. Kad su Zabjelčani čuli sa kakvim se mukama Bećo nosi pokrenuli su različite akcije prikupljanja pomoći za svog dječijeg pjesnika. Tako poslije više od pet godina kako su mu je isključili čika Bećo, kako ga zovu njegove komšije, ponovo dobio struju.
-Teško je bilo. Ja slabo vidim i onda je uz svijeću bilo teško i živjeti i pisati stihove. Pa i bez stuje sam ostao kad sam prije par godina išao na operaciju očiju u Beograd. Kad sam se vratio zatekao sam ugašenu struju i tako nastavio da živim. Ne mogu se jednostavno plaćati računi i živjeti sa šezdesetak eura mjesečno.- priča Čika Bećo.
More Articles...
- Urgentno potrebna pomoć
- Život u izuzetno lošim uslovima
- Samohranoj majci Branki Kontić uručena pomoć
- Topao dom i lijekovi je sve što njima treba
- Beskućnica Tatjana Raičević apeuje za pomoć nadležnih institucija
- Život u nekadašnjoj štali
- Veća pomoć neophodna
- Podgoričaninu Momčilu Grbi neophodna pomoć
- Život u svom gradu kao u izbjeglištvu
- Nada u bolju budućnost
Page 14 of 145
