Banka Hrane

Thursday, 29 November 2012 11:16

Ana Jovanović i Sefadin Ljajić sa petoro djece preživljavaju na brdu Vrmac

Život porodice Ljajić-Jovanović odvija se u nehumanim uslovima na brdu Vrmac, nedaleko od austrougarske tvrđave, u avetinjskom okruženju ostataka stabala izgorjelih u požaru u ljeto 2011. godine. U improvizovanom sobičku smještenom na ostacima obgorjelih betonskih zidova Ana Jovanović (31) i Sefadin Ljajić (37) podižu sedmoro djece, od kojih je najmlađa Ismeta došla na svijet prije mjesec dana, dobivši ime po bebi koja je nesrećnim roditeljima izgorjela 17.oktobra 2010. godine u požaru na Lovanji. Goran, koji je ime dobio po nasuđenom bratu, takođe stradalom u pomenutom požaru, ima godinu i četiri mjeseca, a Jasmina (6), Rada (7) i Aleksandra (9) su njihove sestre iz Aninog prethodnog braka. Ona živi u zajednici sa Sefadinom nakon što je kao udovica došla iz Šapca. Težak život tjerao ih je da se sele od jednog do drugog mjesta, na Vrmcu su se jednom skućili, pokušali da žive na Lovanji i u Gradošnici, pa su se na kraju opet vratili na brdo.

{fshare}

Griju se pored šporeta na drva, tu se kuva, jede, spava. Krova nemaju, umjesto njega prostorija je pokrivena nagomilanim tepisima uvezanih najlonom, kako bi se koliko-toliko zaštitili od kiša, ali vlage im ne nedostaje. Umjesto poda- zemlja. Struje nemaju, kupatila nemaju, a vodu za pranje posuđa, veša i za kupanje donose iz obližnje bistijerne, sagrađene još u doba Austrougarske. Za osvjetljenje koriste uljanu svijeću, a za piće prokuvavaju vodu iz bistijerne. Djevojčice koje su povremeno išle u školu kao đaci-pješaci, sada sjede kući, jer nemaju ni odjeće ni obuće, niti adekvatnog prevoza do škole u Gradiošnici, u podnožju brda sa tivatske strane, gdje im je bliže nego u Kotoru.. Bose, neočešljane, neumivene, tužne i gladne, one su ćutljive i poslušne. Nije ni čudo što se u ovakvim životnim neuslovima Ana razboljela, mjesec dana nakon porođaja u kotorskoj bolnici. Do zadnjeg dana trudnoće ona je zajedno sa suprugom sakupljala gvožđe, od čije su prodaje preživljavali.
- Imam groznicu i temperaturu, a beba ne može da čeka, ona ne pita da li mogu. U kućnim poslovima i u brizi oko malog Gorana pomažu mi ćerke, jer već 25 dana, od kada su pale velike kiše, one ne idu u školu. Nisam ih puštala, jer treba da idu pješice, da krenu odavde u četiri sata, a put na Vrmcu je blokiran velikim barama. Njima treba roditeljska pratnja bar do prvih kuća, ja ne mogu da ostavim bebe, a moj muž se od nedavno zaposlio, ima svoje radno vrijeme. Izdvojio mi je 150 eura i to mi je za cijeli mjesec za hranu, pelene, ljekove, kaže Ana. Ona se snalazi kako zna i umije da bi prehranila djecu – bebe prihranjuje mlijekom, a za starije članove kuva supe od povrća, krompir, pasulj. Hljeba im ne fali, bar ne onog bajatog, jer ih redovno snabdijevaju prijatelji iz tivatske pekare „Lider“. Kao državljanka Crne Gore koja je rođena na Cetinju i prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, podnijela je potrebna dokumenta i očekuje otpremninu za bebu, jer do sada još nije dobila ništa. Porodica ne prima nikakvu socijalnu pomoć, što nam je potvrdio i Goran Kuševija, direktor Centra za socijalni rad u Kotoru.
- Ana Jovanović je podnijela zahtijev za dobijanje materijalnog obezbjeđenja porodice, ali budući da se njen suprug nedavno zaposlio, njegova plata prevazilazi limit koji je zakonom određen za ostvarivanje tog prava. Taj limit za porodicu od pet i više članova iznosi 120,70 eura, a njegova plata je preko 200 eura, te uz ovo gubi i pravo na dječje dodatke za troje najstarije djece. Visina nadoknade po osnovu rođenja djeteta je 26,20 eura za lice koje je prijavljeno na Birou rada, a otpremnina iznosi 105 eura. Što se tiče Sefadina Ljajića, koji u Crnoj Gori živi od 1990. godine, on ima staru crnogorsku ličnu kartu koja važi do 1. januara. Pošto nema državljanstvo, nema ni prava na socijalnu pomoć. U ovom slučaju zakonski su propisi surovi, jer se radi o bračnoj zajednici sa maloljetnom djecom, a ne o pojedincima. Centar za socijalni rad nema mogućnosti da riješi njihovo stambeno pitanje, koje je prioritetno. To je nadležnost opštine, ali Kotor nema stambene jedinice namijenjene socijalnim slučajevima, ima ih opština Tivat, kaže Kuševija.