Sedmočlanoj porodici Širibane Šakoli uručen paket Banka hrane

Od milostinje hrani djecu i unuke

Dali su nam krov nad glavom, ali je moja borba za egzistenciju nastavljena. Imam dokumenta, ali su mi iz Centra za socijalni rad rekli da, ipak nemam pravo na materijalno obezbjeđenje porodice. Nijesam se bunila, ni ne znam kako da se takvoj odluci usprotivim – ispričala je-Šesdesetogodišnja Širibana Šakoli, iz Nikšića, iako odavno oboljela od srčane astme primorana je da radi različite fizičke poslove kako bi djeci u unukama obezbijedila hranu. Ona je ispričala da je Nikšićani dobro znaju, jer godinama preživljava od njihove milostinje. Živi sa tri sina i kćerkom koja ima dvoje maloljetne djece. – Davno sam sa Kosova izbjegla u Nikšić i od tada svaki dan mi je isti. Borim se za svaki cent kako bi kući donijela hljeb. Sa paketom sa osnovnim životnim namirnicama ste me obradovali i puno vam hvala, barem u narednom periodu neću morati po ovako lošem vremenu da prosim po ulici – kazala je Šakoli.

 

Po dolasku sa Kosova u Nikšiću nije imala obezbijeđen smještaj, pa se sa djecom uselila u jednu od strih baraka u romskom naselju Brlja. Objekat je imao samo jednu prostoriju, sa lošim krovom, bez mokrog čvora, propalog poda, skoro bez prozora i vrata. Protor je bio neuslovan, pretila im je zaraza, pa je Opština prije dvije godine, rješavajući probleme raseljenih i izbjeglih, i njenoj porodici obezbijedila stan u novosagrađenim barakama naselja Gračanica.

– To su nam dali u trenutku kad zaista više nisam mogla podnijeti život koji smo vodili, a ništa nisam mogla promijeniti. Dali su nam krov nad glavom, ali je moja borba za egzistenciju nastavljena. Imam dokumenta, ali su mi iz Centra za socijalni rad rekli da, ipak nemam pravo na materijalno obezbje-đenje porodice. Nisam se bunila, ni ne znam kako da se takvoj odluci usprotivim – ispričala je naša sagovornica. Uprkos teškom socijalnom položaju, djeci ne dozvoljava da prose. Dvoje pohađaju školu i dobri su đaci. Bave se i sportom. Ostali su zaduženi da odr-žavaju čistoću i mir u kući, a njeno je da donese hranu. – Srećom te su dobri i ne prave mi probleme.

Cijeli dan provodim van kuće, obilazim kontejrnere, skupljam stare stavari i robu koje preprodajem. Najviše mi pomaže Crkva u Nikšiću. Da nije njih, ne bih sigurno imala hljeba. Pomažu mi iz nikšićkog Crvenog krsta, daju garderobu i hranu, kao i sekretar lokalnog Sekretarijata za mlade i socijalno staranje Milan Korać koji me nikada nije odbio kad bih mu se obratila za pomoć.

Zahvalna sam im svima, istakla je Šakoli. Uz nemaštinu, kazala je ona, došao je i drugi, ozbiljniji problem. Najmlađa unuka ima problema sa zdravljem i neophodno joj je liječenje i operacija u Beogradu.

– To mi najteže pada, posebno činjenica što ne mogu da joj pomognem. Tu treba obezbijediti novac za put, a onda i sve ostale troškove. Radim gdje me zovnu, očistim poslovni prostor, stan ili kuću, samo da sakupimo novac – rekla je Šakoli.