Banka Hrane

Čitav dan sakuplja prazne konzerve za 50 centi

Šezdeset šestogodišnja Zorica Spasic živi u jednoj sobi na Koniku, bez ikakvih prihoda. Izdržava se sakupljajući odbačene konzerve po kontejnerima. Čitav dan ide po smetlištima , da bi sakupila kesu konzervi za koju dobije na Otpadu 50 ili 60 centi . Nekada je u Đakovici živjela normalno , odakle je 1999. godine za vrijeme rata, jedva izvukla živu glavu i došla u Crnu Goru bez ičega.Djeca su stvorila svoje porodice , žive teško pa ne mogu pomoči. Nema uvijek konzervi koje bi mogla sakupiti i nešto zaraditi.Ranije je sakupljala staro željezo, sada ga teško nalazi. Zorica je korisnik je obroka koji dijeli Narodna kuhinja pri Sabornom hramu u Podgorici. Kaže da je zadovoljna njihovom pomoći, ali da to nije dovoljno . Živi više gidina bez struje zbog nagomilanih raćuna koje ne može platiti.

- Prije 9 godina mi je umro suprug. Nijesam imala novca, a ni gdje da sahranim muža, pa je šest dana mrtav ležao u krevetu u ovoj sobi dok nije počeo da se raspada i zaudara. Nijesu mi dozvolili da ga sahranim u groblju u Zagoriču. Komšije su se žalile da se iz moje sobe širi nepodnošljiv zadah, ali šta sam mogla da uradim – priča sa suzama u očima ova krhka i slomljena žena, dodajući da su ga potom, sakupljajući novac za kovčeg i gorivo stavili u limeni sanduk i zavarili.

Zoričin muž je sahranjen na Cetinju. Jedva su sakupili novac za gorivo da povezu kovčeg do prijestonice.

- Eto kakav pakao sam preživjela i čega sam se sve nagledala, ali mi je najgori strah. Plašim se da će se i meni isto desiti što i mom mužu, da neće imati gdje da me sahrane – isprekidanim glasom zaključuje Zorica.