Banka Hrane

Čitav dan sakuplja prazne konzerve za 50 centi

Šezdeset šestogodišnja Zorica Spasic živi u jednoj sobi na Koniku, bez ikakvih prihoda. Izdržava se sakupljajući odbačene konzerve po kontejnerima. Čitav dan ide po smetlištima , da bi sakupila kesu konzervi za koju dobije na Otpadu 50 ili 60 centi . Nekada je u Đakovici živjela normalno , odakle je 1999. godine za vrijeme rata, jedva izvukla živu glavu i došla u Crnu Goru bez ičega.Djeca su stvorila svoje porodice , žive teško pa ne mogu pomoči. Nema uvijek konzervi koje bi mogla sakupiti i nešto zaraditi.Ranije je sakupljala staro željezo, sada ga teško nalazi. Zorica je korisnik je obroka koji dijeli Narodna kuhinja pri Sabornom hramu u Podgorici. Kaže da je zadovoljna njihovom pomoći, ali da to nije dovoljno . Živi više gidina bez struje zbog nagomilanih raćuna koje ne može platiti.

- Prije 9 godina mi je umro suprug. Nijesam imala novca, a ni gdje da sahranim muža, pa je šest dana mrtav ležao u krevetu u ovoj sobi dok nije počeo da se raspada i zaudara. Nijesu mi dozvolili da ga sahranim u groblju u Zagoriču. Komšije su se žalile da se iz moje sobe širi nepodnošljiv zadah, ali šta sam mogla da uradim – priča sa suzama u očima ova krhka i slomljena žena, dodajući da su ga potom, sakupljajući novac za kovčeg i gorivo stavili u limeni sanduk i zavarili.

Zoričin muž je sahranjen na Cetinju. Jedva su sakupili novac za gorivo da povezu kovčeg do prijestonice.

- Eto kakav pakao sam preživjela i čega sam se sve nagledala, ali mi je najgori strah. Plašim se da će se i meni isto desiti što i mom mužu, da neće imati gdje da me sahrane – isprekidanim glasom zaključuje Zorica.

Spas sa Spasiće

Devetočlanu porodicu Velimira Spasića , koja živi na Koniku, u izbjegličkom naselju (od 1999.god. kada su usled ratnih dešavanja došli u Crnu Goru ) posjetila je juče Banka hrane i Dobrotvorni fond " Čovjekoljublje".

Banka hrane, uručila je paket sa osnovnim životnim namirnicama, sredstvima za higijenu , bebi hranu i pelene , za ovu porodicu kao i mnogo puta ranije. Narodna kuhinja pri Hramu Hristovog Vaskrenja svakodnevno snabdijeva porodicu Spasič sa kuvanim obrocima za sve članove domaćinstva. Oni su Spasićima največa podrška kada je svakodnevna borba za preživljavanje u pitanju. Ova porodica se izdržava od svega 180 eura socijalne pomoći. Među sedmoro djece rastu i dvije bebe koje 6.juna pune godinu dana.. Sa 7 mjeseci bebe su bile teške svega 4.5 kg. Nekoliko puta do sada su hospitalizovane jer su neuhranjene.

-Oko 200 eura nam treba za ,,bebilak”, ali pošto nemamo toliko novca, dajemo im obično kravlje mlijeko sa 2,8 odsto mlječne masti i od tog mlijeka im je loše – kaže Spasićeva , dodajući da zbog siromaštva nema drugog načina da ih prehrani. Jedna od beba je prekjuče izašla iz bolnice .Bila je hospitalizovana zbog komišiona . Majka nema toplomjer da izmjeri temperaturu bebi pa nije bila svjesna ogromno visoke temperature koju je imala kćerkica i pravovremeno je povela u bolnicu. Sada bi trebala češce da vodi kčerkice u bolnicu. Na pregled glave jer se ne zna da li je visoka temperatura ostavila posledice i na fizikalnu terapiju zbog stimulacije kostiju.

Read more...

Porodici Afiraj nakon požara prva pomogla „Banka hrane"

Sirotinja u pepelu. Paket sa sa osnovnim prehrambenim namirnicama i paket sredstava za higijenu Banke hrane, prvo je što je višečlana porodica Arifaj sa Konika primila nakon što im je prije par dana do temelja izgorela baraka u koju su osam godina ulagali sve što su imali. Glava porodice Mehmed Maka Arifaj i supruga Zurafeta navode da su jutro nakon požara dočekali mokri i gladni.

- Ne preostaje nam ništa drugo nego da vjerujemo da ima ljudi koji mogu i žele da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, a nama zaista jeste. Osam godina sam od jutra do mraka vozio i vršljao po kantama i otpadu ne bih li zaradio nešto novca da djeci obezbjedimo krov nad glavom. Osam godina sam tu ostvaljao krv i znoj, sve što sam imao da bih sve izgubio bukvalno za osam sekundi. U te dvije prostorije i hodnik koju su izgorele do temelja nam je bilo bukvalno sve, od bijele tehnike, hrane, garderobe, obuće, sad više nemamo ništa - pričaju Maka i Zurafeta Arifaj. Kako navode, niko od njih nema posao ili neko sigurno primanje.

Read more...

Samohranoj majici Branki Dragović iz Nikšića treba naša pomoć

Svaki dan nova borba. Samo želim da moja djeca odrastu u dobre ljude, ali i da nijesu gladna, gola i bosa. Zasad nekako uspijevam u tome, a kada porastu očekujem da će biti svjesni kakav smo život imali, kazala je Dragovićeva. Tridesetdvogodišnja Branka Dragović iz Nikšića nekoliko posljednjih godina trudi se da za svoje dvoje maloljetne djece, koje odgaja sama, obezbijedi iole normalne uslove za život. Međutim, situacija je, kako kaže, izuzetno teška jer za nju za sada nema posla, a njih troje žive od materijalnog obezbjeđenja porodice koje iznosi oko 130 eura. U pomoć svakodnevno priskoče njeni roditelji kod kojih je do prije godinu živjela sa djecom, a onda joj je Opština dodijelila stan, pa makar o tome ne moraju više brinuti. Međutim, za osnovce, desetogodišnjeg dječaka i dvije godine mlađu djevojčicu potrebno je mnogo. Da bi im olakšali, Banka hrane im je donirala paket sa osnovnim životnim namirnicama i higijenskim sredstvima.

- Neizmjerno smo zahvalni Banci hrane .

Read more...